Posted on Category:Istorija

10 razloga zbog kojih sam protiv Beograda na vodi

10. Priziva poplave

poplave
Mi, Srbi, smo vazda bili sujeveran narod. Čim su 2014. počeli da pričaju o Beogradu na vodi zadesiše nas one katastrofalne poplave, pa se plašim šta će biti ako istrajemo u toj ideji. Bolje je ne izazivati sudbinu.P, p,p,p daleko bilo.

9. Uništio je biciklističku stazu i šetalište

bara-venecija
Možda je nekome deo keja kod Bara Venecije bio ruglo grada ali meni je bio oaza mira i najlepši deo biciklističke staze u Beogradu. Sada taj deo izbegavam, jer zbog obimnih radova u tri smene, staza je zasuta šljunkom i blatom a buka je mnogo veća nego na trkama Nacionalne klase oko Ušća. Sve ovo, nekako proročki smo najavili još u tekstu Zašto ne treba rušiti….

8. Zaklanja mi pogled na Beograd

pogled
Svi koji nisu imali prilike da pogledaju Beograd sa prostora Starog sajmišta neka to učine u najskorijoj budućnosti dok kule i neboderi nisu nikli. Vrlo je jednostavno uvideti da se tokom godina izgradnje i planiranja vodilo računa da se Beograd gradi tako da ni jedna zgrada ne zaklanja pogled nekoj drugoj. Sve je uređeno stepenasto i planski. E pa što ste gledali na reku gledali ste, sad ćete gledati na reku preko svojih predstavnika koji žive u Beogradu na vodi.

7. Državno zemljište pretvara u privatno

zemljište
Prelazimo na malo ozbiljnije teme. Koliko ja kao običan građanin razumem trenutno je to zemljište državno ili gradsko ili društveno , nazovi kako god hoćeš. Prilično sam siguran da će prilikom izgradnje ovog projekta to zemljište postati vlasništvo preduzeća Beograd na vodi, koje pak opet neće biti u većinskom vlasništvu ni grada ni države već nekih Arapina. Po mom skromnom mišljenju to se sve ne razlikuje previše oko čuvenog muljanja oko zemljišta Luke Beograd. Ako sam pogrešio , izvinjavam se na svom neznanju.

6. Sem makete ništa od ugovora nisam video

ugovor
Ako izuzmemo divnu maketu, koja uzgred budi rečeno neodoljivo podseća na izvorne planove za izgradnju Novog Beograda iz 60-ih godina 20. veka, ja bre niti jedan valjan i jasan ugovor nisam video. Te objave neku verziju na engleskom , te onda neku skraćenu , te radnu verziju te na svahiliju…. Aman nije moguće da je pravo toliko komplikovana nauka da je niko živi u ovoj zemlji ne razume.

5. Pominju se silne pare

strah-evri
Čim naši političari počnu da se frljaju sa milijardama meni je to sumnjivo. Da se ne lažemo niko u ovoj zemlji milijardu nije video još od doba velike inflacije 1993. (kamo sreće da je ni tad nismo videli) a sad odjednom investicija braće Arapa sa ne znam koliko nula. Opšte je poznato da se ovde svašta radi za procenat i za mnogo manje iznose a tek ovo. I onda se taj iznos menja, smanjuje, povećava u zavisnosti od doba izbornog procesa…. Jednostavno sumnjam u naše političare kada su pare u pitanju.

4. Primer na restoranu Savanova

www.rs.n1info.com
www.rs.n1info.com

Sve mi nešto liči da će taj Beograd na vodi biti nešto nalik na primer restorana Savanova. Kada su tek počeli radovi i pripreme za ovaj projekat veka, napravljena je jedna više manje neugledna montažna baraka u kojoj je običan svet mogao pogledati maketu budućeg naselja. Malo po malo počelo se služiti piće u toj prostoriji, pa se ona proširila , pa se služila i hrana , pa se još prošitila i baraka od izložbenog štanda postade elitni restoran sa sopstvenim parkingom koji se može platiti SMS-om i baštom koja se pruža sve do biciklističke staze. Ko je vlasnik objekta? Ima li sve dozvole? Ako ima hoću i ja da ih dobijem , kako se to radi? Čudno.

3. Fantomi iz Hercegovačke

fantom
Čudima nikada kraja kada je u pitanju ovaj projekat. Mnogo je bespravno podignutih objekata na području budućeg Beograda na vodi i njihovo rušenje uz regularne presude ide jako sporo. Da se razumemo, sve što je bespravno sagrađeno i treba biti srušeno. I hangari U Savamali , i bespravne kuće u Kaluđerici ali i bespravne vikendice pored Save. I to u skladu sa presudama. Kad , ne lezi vraže, jedne noći pojaviše se neki čudni ljudi u Hercegovačkoj, dovezoše bagere u centar grada, dva sata rušiše sve te objekte i netragom nestaše. O maltretiranju prolaznika bolje da i ne govorim. Plašim se ovakvih ljudi , kristalnih i drugih noći i ako ih privlači ovakav projekat bolje da ga ne bude.

2. Gradonačelnik ne zna

rušenje
Oduvek je prvi čovek grada ličnost od velikog ugleda u narodu. Današnji gradonačelnik podržava projekat Beograd na vodi i u tome lično ne vidim ništa loše. Školovan čovek, uspešan pa valjda i vidi dalje od mene. Ali ga tolika briga za ovaj projekat previše zaokupljuje pa ne stiže da se pozabavi time što je neko žitelje glavnog grada legitimisao, zaustavljao, maltretirao a zgrade u strogom centru rušio bagerima. Toliko ne stiže da se bavi tim pitanjem da jedino zna da to nisu učinile gradske službe. Ako ga ovaj projekat toliko okupira, bolje da ga ne bude, volim kada gradonačelnik misli na sitnije problema kao što su bezbednost i sloboda kretanja građana.

1. Premijer se više brine gde kupiti kape za skijanje

skijanje
Još jedan bitan razlog zbog kojeg sam protiv Beograda na vodi je taj što je on toliko nebitan da svi gore navedeni razlozi i primedbe ne dolaze do predsednika Vlade Republike Srbije. Kada ga neko pita o svemu ovome on uzvrati pitanjem „A gde to mogu da se kupe te kape za skijanje ?“. Pa kad je nebitan , da ga i ne gradimo. Uzgred , kape i ostalu opremu za skijanje je najbolje uzimati na sajmu zimske opreme , može i staro za novo.

Posted on Category:Svakodnevica

Razlozi zašto ne rušiti Žutu kuću (Carinarnicu)

10. Zaštita verskog i kulturnog nasleđa

5-oktobar
Zato što je to objekat od kulturnog i verskog značaja za mnoge stanovnike ovoga grada. Ne može se srušiti carinarnica kao što se ne može srušiti ni Narodni muzej (mada se ne može ni renovirati godinama) ili Savezna skupština (probali, stvarno ne može). U cilju sprečavanja rušenja, pravi se predlog da se Carinarnica (žuta kuća ili kako god je ko zove) uvrsti na UNESKO listu kulturnih dobara i tako stavi pod zaštitu. Ako ne kao dobro ove zemlje, onda kao dobro bilo koje druge (a mnoge bi ovih dana u UNESKO), jer ispred Carinarnice nije bitno ko su vam preci i odakle dolazite, ona prihvata sve ljude oznojenog i nasmejanog lica.

9. Spašava živote

oaza
Svako je barem jednom na +35 krenuo u neku ambicioznu vožnju biciklom ili rolerima po Adi i umesto da napravi pauzu odlučio se na put ka SC “25. maj”. I ta kobna greška bi nekoga koštala i života da nije imao mesto poput ovog da stane, odmori se i okrepi. Ako pogledate rutu od tih 8-9 km između Ade i 25. maja, videćete da tu nema nikakvog objekta ovog tipa (Savanovu ne računam). Čak i Nada Macura svako jutro ukazuje vozačima na neophodnost redovnih pauza tokom vožnje. Srušiti Carinarnicu bilo bi kao da zatvorite sva stajališta na auto-putu od Horgoša do Dimitrovgrada.

8. Pomoć na putu

bicikl-servis
Pored carinarnice koja služi da okrepi dušu i telo nalazi se veoma dobar bicikl servis gde možete pored redovnog servisa računati na pomoć u bilo kom trenutku dana i kasne večeri. U obrazovanje majstora nemam uvid, ali sam više o biciklima tamo naučio nego što bih u bilo kojoj školi. Još jedan objekat koji doprinosi strateškoj važnosti ovog mesta za sve bicikliste našeg grada.

7. Dom penzionera

penzioneri
OK, nije dom penzionera u klasičnom smislu, ali dobar deo starije populacije Bara Venecije i okoline večernje sate provodi bas ispred Carinarnice. Tu se ljudi okupljaju da uz flašicu ovoga ili onoga razmene po koju pametnu ili ne bas toliko pametnu reč. Pored reke je, vrućine se lakše podnose, a neretko se u kasnijim satima i zapeva. Ama ljudi, pa i gitara je okačena na banderi, šta mislite zašto? Sasvim slučajno, tamo sam jednom prilikom upoznao vremešnog gospodina koji dolazi čak sa Dorćola i to peške. Voli da se druži, to je sve što mi je rekao kada sam ga pitao kako ga ne mrzi da pešači dovde.

6. Okupljalište mladih

nekad
Smena generacija koje sede ili stoje naslonjene na ogradu ispred ovog kultnog stajališta uslovljena je vremenom koje prolazi. Kako veče prelazi u noć, nama dragi stariji sugrađani odlaze, a prikuplja se mlađi svet. I to vrlo raznolik. Ima tu okasnelih biciklista koji su odlučili da ovde završe vožnju za danas, ima i lokalnih stanovnika, a ima i nekog mladog sveta koji je samo došao da popije piće ili dva pre izaska u grad. Neretko, taj izlazak se i završi baš ovde, pošto je radno vreme Carinarnice prilično klizno 

5. Najbolja pivnica

vopi
Svedoci smo da su pivnice i kafane u modi. Otvaraju se širom Beograda. Ali su nekako plastične, isuviše čiste i neiskrene. Ovo je jedno od retkih mesta gde možete popiti Valjevsko ili Jagodinsko pivo, i to po veoma pristupačnim cenama (pošto ovo i jeste maloprodajni trgovinski objekat). Pa da nije Carinarnice, mislio bi čovek da je BIP ugasio svoju proizvodnju. Držeći korak sa vremenom i trendom, postoji i širok izbor stranih piva i ostalih hladnih napitaka. Oni iskusniji posetioci znaju da ovde ne važi pravilo da su flaše u dnu frižidera hladnjie od drugih, jer se police pune prilično haotičnim principom, pa tako ono što svugde jeste logično – ovde baš i nije.

4. Retka roba

rasprodaja
Verovali ili ne, Žuta kuća se i prozvala Carinarnicom zbog širokog spektra robe koju u njoj možete nabaviti. Kako ona tu dolazi, većinu nas nije briga. Ali ima tu svega. Od hleba i mleka, preko već pomenutog piva i biciklističke opreme, pa do posuđa ili prvoklasne kineske robe. Ko je imao vremena i lagano razgledao sve, shvatio je koliki je u stvari prostor koji zauzima ovo mesto. Cene variraju, od extra povoljnih pa i do nerealno skupih. Zbog neminovnog zatvraranja, trenutno vam je tamo opšta rasprodaja, pa se Eurokrem od 300 grama može naći i za 150 dinara.

3. Idealno mesto za sladoled

sladoled1
Pošto ovo nije mesto gde se okupljaju ljudi samo radi ispijanja piva, navodimo i ovaj razlog. Tik ispod Starog železničkog mosta, ako krenete ka ređe posećenom delu keja, tamo prema Sajmu, nalazi se idealno mesto za sladoled. Dok u polumraku šetate sa voljenom osobom, držeći se za ruke gledate zalazak Sunca pored reke, jedući sladoled. E pa kada se čitav ovaj kompleks sruši, neće više biti gde da se kupi sladoled!!! Možda će i biti, ali to neće više biti ova ista slika. Ako neko želi da zna kako će izgledati, neka pogleda projekat Beograd na vodi. Siguran sam da neće naći ništa lepše.

2. Relikvija Beograda kojeg više nema

Stari-Beograd
Ako već svi koračamo u tu budućnost i prosperitet, i ako je Beograd na vodi stvarno toliko dobar projekat koji će svima doneti mir u svetu i blagostanje – OK. Ali, zar u svom tom prosperitetu nema mesta za malo istorije. Malo ko zna da je posle oslobođenja od Turaka materijal dobijen rušenjem Stambol kapije korišćen za nasipanje ovog dela i njegovo utvrđivanje od reke. A dve trouglaste građevine, jedna preko puta Palate pravde, a druga bliže Savi? To su nemački bunkeri iz Drugog svetskog rata koje ovih dana vredne ruke neimara modernog Beograda sa mukom ruše. I još je mnogo priča o ovom delu koje će pasti u zaborav rušenjem Carinarnice, izmeštanjem vagon naselja i raseljavanjem žitelja koji nam te priče uredno prepričavaju sedeći ispred Žute kuće.

1. Zadiviti hipstere

hipsterka
Ta subkultura, kultura, družina mladih koji silne novce troše kako bi izgledali kao da novaca nemaju i koji se oduševljavaju svime što je retro, kao da nisu stigli da spoznaju ovaj deo. Zamislite da treba da izvedete devojku koja je u tom fazonu, a para u džepu nemate ni za sve skuplje kafiće u Savamali ni za još skuplje žurke i dešavanja tog tipa. A vi lepo devojku za ruku i pred Carinarnicu vikendom uveče. Otkrivate joj nešto njoj verovatno potpuno nepoznato a ujedno i nešto što ona bezuspešno ne uspeva da nađe u ovom gradu, a pomenuto je u svim razlozima gore navedenim. Jedno je sigurno – vreme (i buldožeri) će u ime progresa pregaziti i Carinarnicu i biciklističku stazu koja do nje vodi, a mi ćemo moći samo da se sećamo svih onih lepih dana i noći koje smo tu provodili.